Naslovna sintagma sasvim precizno opisuje oblikovni horizont Marčetićeve knjige. Devet od ovih deset priča uobličeno je, naime, odista iz perspektive pripovedačkog prvog lica. Za pisca koji u svojoj pesničkoj bibliografiji ima zbirku karakterističnog naslova "Bez imena, bez lica" (1990), a u "Životima pesnika" (1996), svojoj prvoj proznoj knjizi, najčešće je pribegavao neutralnom trećem pripovedačkom licu, to, međutim, ima značenje koje po svemu sudeći prevazilazi tek zanatska pitanja narativne tehnike.