Timarion ili kako se dotični napatio jeste veoma zanimljiv primer inače retke vizantijske satire uperene u prvom redu na pripadnike lekarske profesije. Pisana je srednjovekovnim grčkim jezikom učene vizantijske proze. Rukopisna predaja, kao i stil dela, razlog su vekovnog pripisivanja teksta Lukijanu.Ova teza j eneodrživa, budući da se u delu pominju ljudi i događaji znatno kasnijeg perioda od vremena Lukijanovog života.
Tekst Timariona je sačuvan samo u jednom rukopisu - Codex Vaticanus Greacus 87 - koji datira iz XIV ili ranog XV veka, kao dodatak izvodima dela Filostrata, Pavla Silentijarija i "Grčke antologije" a sadrži i veći deo Lukijanovih dela. Rukopis se nalazio među onima koje je Napoleon Bonaparta doneo u Pariz oko 1800. godine po odredbama Tolentinskog ugovora, koji je sklopio sa papom Pijem VI. Napoleonov sekretar B. Haze dobija zadatak da popiše inventar blaga vatikanske biblioteke. Timarion mu je privukao pažnju i veoma mu se dopao, te ga je i objavio 1813. godine sa latinskim prevodom i komentarima.
Nemački naučnik A. Elisen ponovo ga je objavio 1860. godine u Lajpcigu, zajedno sa tekstom Ode Mazaris na onaj svet, satirom iz XV veka. R. Romano prvi put objavljuje jedno moderno izdanje originala i prevoda sa komentarima. Timarion je na srpski prevela i priredila Slađana Milinković.