Mazarisov put u Had sastavljen između januara 1414. i oktobra 1415. godine pripada žanru koji je bio veoma popularan kod vizantijskih pisaca. To je satiričan dijalog po ugledu na Lukijana, dijalog mrtvih, premda u ovom slučaju ima oblik pripovedanja u kojem autor govori u prvom licu i izveštava o svojim razgovorima.
Štaviše, izabrana tema je samo tek prilika koja Mazarisu omogućava da ismejava određene žive ili tek umrle članove carskog dvora u Konstantinopolju, i da izloži mane ljudi koji u to vreme obitavaju na Peloponezu gde se on sam seli kako bi započeo nov život nakon povratka u gornji svet.